Danas gotovo da nema čovjeka koji ne razumije ili ne osjeća da je višedimenzionalno biće. Oslanjanje jedino na tijelo kao na temelj našega života i zdravlja, polako, ali sigurno postaje prošlost, a nama, željnima dubljih spoznaja, istraživanja i rada, otvara se sve veći prostor svemogućeg u kojeg nam je želja ući i istražiti ga. Na tom je putu učenja i razvoja, mnogo škola, tečajeva, radionica, programa koji nude različite metode kroz koje se može dosegnuti nevidljivi svijet čije ispreplitanje s fizičkim čini cjelinu.

U želji za znanjem, doslovno gutamo gomile knjiga i informacija, prolazimo tečaj za tečajem, program za programom, a uzbudljivost, želja i probuđen entuzijazam, nakon velikog žara i želje za stjecanjem znanja, postaju sve manji, mi postajemo umorni, ponekad zbunjeni, a ti sam imaš osjećaj da si uvijek na početku, da ne znaš ništa ili vrlo, vrlo malo. I sada, dok čitate ovaj tekst i dok se propitujete, na svom ste Putu traganja i susrećete se (ili ste se već susreli) s istim nedoumicama, mislima i iskustvom. Mnogo puta ne znate odakle početi, kamo se od šume informacija okrenuti i za čime posegnuti, a najmanje što znate je gdje ste vi u svemu tome, sumnjate u vlastite potencijale, nesigurni ste, nemate se kome obratiti…

I osobno sam, u počecima svojega traganja, trčala od metode do metode, od škole do škole sve dok se nisam napokon usidrila kroz višegodišnje, kontinuirano i sustavno školovanje. Jer, ne možete u trku savladavati nešto što zahtijeva fokus, koncentraciju, predanost i mir. A zatim, ne možete miješajuć metode i tehnike bez osnovne, utemeljene niti, povezivati, razumijevati, a ni razvijati se i rasti. Da. Brojne osobe se u svom buđenju požele intenzivnije okrenuti tom područuju, posvetiti mu se i požele postati holistički terapeuti. Završe brojne tečajeve a nemaju zapravo pojma na kojoj razini rade, u koje polje ulaze i zapravo, što konkretno čine. Repetitivno ponavljaju naučene pokrete u strahu da učine grešku jer ne razumiju cjelinu i nisu utemeljeni u svojemu unutarnjem iskustvu kroz zakone opće povezanosti. Nemaju fleksibilnost jer ne uviđaju cjelovitost, već problematici pristupaju samo iz jednog, malog ugla ili naučene točke djelovanja. Takav pristup ne donosi razultat nikome. Niti onom s kim radite, niti vama. Odmaže na svim razinama, a u vas najčešće potakne frustraciju, sumnju i na kraju odustajanje od rada i napretka.

Osoba koja odabire ovaj Put, treba u prvome radu osvijestiti kako je prostor osobnog rasta i razvoja prostor cjeloživotnog učenja i napredovanja. No, u njega valja ulaziti postupno, sloj po sloj i kroz vlastiti psihospiritualni rast, učenje i razvoj. Jednostavno rečeno, ukoliko kreneš u učenje bez savladavanja njegovog osnovnog temelja, nećeš naučeno razumjeti već ćeš ga samo repetitivno ili tehnički ponavljati bez dubljeg utemeljenja u znanje i što je najvažnije, osvještavanje. Kao i sve, i psihospiritualni razvoj, zahtijeva vrijeme, predanost ali i učenje od početka. Korak po korak. Ako preskočiš prve korake, hod ti je klimav i rekla bih, neusidren. A tada si poljuljan u svom napredovanju. Iz najboljih namjera i želja, u traganju se luta, a u lutanju se često izgubi i tada, potencijal koji postoji, može posustati i ponovo se naći unutar tijela kao sjajna točka koja žudi biti otvorena ali nema priliku zasjati svojim punim sjajem.
Tehnika koje vam se posvuda nude je izniman broj. I kada se završi ova Akademija, bit će ih. Uvijek i iz dana u dan, dolazit će nove tehnike.

No, principi Holističke akademije nije polaznike učiti tehnikama već kroz učenje, osobni rast i razvoj, kroz osobi psihospiritualni napredak i razvoj stupnja svijesti, u prisutnosti, kroz vlastito osvještavanje i iskustvo a koristeći na tom putu i velik broj različitih tehnika koje u tom pomažu, razumijevati, poticati, osvještavati i razviti vlastitog, autentičnog sebe, neovisno o tehnikama. Autentičnost nije uspoređivati se s drugima, repetitivno ponavljati naučeno i slijediti tuđe tehnike. Tehnike doduše pomognu u učenju, razumijevanju, napredovanju i osvještavanju, ali ono što izvire iz tebe – jedino je tvoje.

To savladavanje je poput učenja pisanja. Abecedu i slova učiš tehnikom, a rukopis i pisanje, razvijaš praksom i kroz prepuštanje unutarnjem biću. Samo tako nastaju pisci. Majstori. Oni čije knjige kupujete. Kojima se divite. Koji vas nadahnjuju. To je razlika između tehničkog, mentalnog savladavanja gradiva, znanja, naučenog i onog, utemeljenog u tebi, kroz tvoje biće i vlastito iskustvo. Tada nemaš sumnje u sebe. Tada se prepuštaš jer ono što znaš jednako je onome što osjećaš i što jesi.

Holistička akademija omogućava da u sebi razviješ razumijevanje, samospoznaju a time i samosvjesnost i stabilnost koja ti tada posve spontano daje fleksibilnost. Posezanje za onime što ti je dar, moguće je jedino ako u jednom trenutku zaboraviš sve naučeno kako bi ti znanje utemeljeno u biću, dalo potvrdu i potaknulo te da činiš u povezanosti s Univerazlnim poljem. Tada djeluješ iz Ljubavi. Mirno i čisto. U obilju vanjskog i unutarnjeg znanja iz kojega posežeš u čistoći i svjesnosti.